Kupnja stana tek u četrdesetoj!

Jedan od najvećih problema sadašnjice svakako je neriješeno stambeno pitanje mladih. Vidno je da su potrebne promjene, no pitanje je odakle početi??!

Niske plaće, rad na određeno, nemogućnost dobivanja, ali i otplaćivanja stambenog kredita samo su neki od problema s kojima se mladi danas susreću. Jedan od problema svakako su i uvjeti koje poslodavci traže prilikom zapošljavanja: pet godina radnog iskustva, poznavanje stranih jezika, završena visoka stručna spremna…. A za ispunjavanje svih zadanih uvjeta dobijete plaću od 5 000 kuna, ali dakako tu je i prijave na minimalac s kojom niste ni kreditno sposobni?! I sve to u jednom vodi do glavne misterije – dali je moguće riješiti stambeno pitanje prije 35 s prosječnom plaćom? I što je s onima koji imaju niža primanja – kako da oni riješe stambeno pitanje?! Portal za nekretnine Crozilla.com odgovor je potražio kod naših stručnjaka prof.dr.sc. Anđelka Akrapa i prof.dr.sc. Gojka Bežovana koji se slažu kako je stambeno zbrinjavanje mladih jedan od najvećih današnjih problema.

Tržište nekretnina diktira i demografsku slike Hrvatske
Prema riječima prof.dr.sc. Anđelka Akrapa, profesora na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu isti problem naglašen je u jednom dijelu europskih zemalja. Osim Italije i Španjolske koje imaju lošu demografsku sliku tu spadaju i sve bivše socijalističke zemlje. Istraživanja su pokazala kako 10 posto mladih parova, u dobnoj skupini od 20 do 35 godine života koji su u braku i imaju djecu, žive kao podstanari. Iako je to stanje od 2002. godine prof. Akrap smatra kako se ni danas puno toga nije promijenilo. Oko 35 posto iste populacije živi kod roditelja – dali su to možda zasebni stanovi teško je reći, ali ipak je sigurno kako nisu vlastiti, kazao je prof. Akrap ističući kako je stanje još kritičnije kod onih koji nisu u braku jer njih 50 posto u dobi od 35 do 44 godine nema vlastiti stan i živi kod roditelja. Čak deset posto spomenute populacije navelo je nemogućnost rješavanja stambenog pitanja razlog zašto nisu ulazili u brak. „Istraživanja Katedre za demografiju u suradnji s Ministarstvom obitelji branitelja i međugeneracijske solidarnosti provedena i nakon toga 2005. i 2008. Godine pokazuju da je to jedan od vrlo važnih činitelja niskog nataliteta u Hrvatskoj“, tvrdi Akrap.

Prof.dr.sc. Gojka Bežovan, profesor Pravnog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu, koji je ujedno i savjetnik za stanogradnju Grada Zagreba smatra kako se o ovom pitanju treba povesti rasprava i osmisliti stambena strategija koja će pomoći rješavanju ovog problema. Naime, zaključci istraživanja prof.Bežovana i suradnika pokazuju kako veliki broj mladih žive kao podstanari te se upravo oni nalaze u najnepovoljnijem položaju. Mali stanovi, visoka cijena, bez privatnosti i udobnosti, a o ugovoru o najmu ni slova na papiru čime ostaju bez prava na povrat poreza. „Država se uopće ne trudi da se taj status registrira,“ tvrdi Bežovan te smatra kako se državni proračun može popuniti upravo tim novcem. „Mi u Zagrebu imamo više od 30 000 pučanstava koji su u takvom najamnom odnosu, a imamo tek oko 3 000 registriranih ugovora. Ako bismo samo 70 posto tih ugovora registrirali onda bismo pomogli državi odnosno gradu, a i isto tako i tim mladim ljudima kako bi oni mogli planirati svoj život, budućnost i biološku reprodukciju“, kazao je Bežovan.

Naime, Hrvatska od 1991. do kraja 2008. ima prirodno smanjenje za oko 134. tisuće osoba, što znači da je u tom vremenu broj umrlih za taj broj nadvisio broj živorođenih. U zadnje dvije godine broj živorođenih blago je porastao što je posljedica nekoliko mjera populacijske politike. No još uvijek broj umrlih znatno nadvisuje broj živorođenih. Jedan od važnih, ali ne i jedini razloga je upravo neriješeno stambeno pitanje većinskog dijela mlađe populacije. Iz istog razloga, često se i odgađa se ulazak u brak što dokazuju i podaci Državnog zavoda za statistiku. Primjera radi, 1988. godine žene su u prosjeku prvi brak sklapale u 23-oj godini, a 2008. u 27-oj.

Prosječna starost pri sklapanju prvog braka ženika i nevjeste

Godina Ženik Nevjesta
1988. 26,61 22,98
1998. 28,49 25,22
2008. 29,70 26,81

Zateknuti onim što se događa pokušali smo saznati što Vlada RH pokušava učiniti kako bi pomogla riješiti spomenuti problem. Uprava za područja posebne državne skrbi, Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodenog gospodarstva provodi program stambenog zbrinjavanja obitelji na području posebne državne skrbi, što se odnosi i na mlade bračne parove koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva smo saznali kako se trenutno u Republici Hrvatskoj provode tri programa stambene gradnje u cilju provođenja mjera za zadovoljavanje stambenih potreba građana. U tim kategorijama su svakako i mlade obitelji, ali također je istaknuto kako rečenim mjerama nije posebno obuhvaćena populacija mladih.

Moguća rješenja
„Često nastupaju ljudi koji imaju riješen stambeni problem ili mladi ljudi iz bolje stojećih obitelji kojima su roditelji riješili stambeno pitanje. Za ljude koji nemaju riješen stambeni problem nema tko govoriti“ istaknuo je prof. Akrap naglašavajući kako ne želi optužiti bilo koga. „Vidjeli da je to jedan veliki problem u Hrvatskoj jer mladi ljudi trebaju stan dok su mladi i u najvitalnijem razdoblju jer je to problem egzistencije i treba mu posvetiti naročitu pozornost“ kazao je, između ostalog prof. Akrap.

Prof. Bežovan se zalaže da se prilikom reforme Ustava Republike Hrvatske ugradi i odredba da je država dužna izgraditi povoljan okvir za stambeno zbrinjavanje građana. „To su odrednice koje postoje u ustavima najvećeg broja razvijenih zemalja. Primjerice u Nizozemskom ustavu piše da je država dužna sagraditi dovoljno prostora za svoje građane, a u Francuskoj su prilikom nedavne reforme ustava kazali da građani imaju pravo na stan kao što imaju pravo na obrazovanje. I to su stavili u niz svojih programa i to su programi koji se provode“ kazao je prof. Bežovan ističući kako stambeno tržište u razvijenim zemljama pretežno funkcionira kao kontrolirano tržište jer, u pravilu 80 posto stanova koji se grade, grade se za poznatog kupca i u najvećem dijelu stanova je određena ciljna populacija za koju se stan gradi i cijena po kojoj će stan biti sagrađen. Tako navodi primjer Beča gdje 60 posto stanova novogradnje grade njihove stambene zadruge uz potporu grada i to po prihvatljivoj cijeni za njihove građane. Prof. Bežovan i tom modelu vidi rješenje i nadodavši kako je to strategija koja se treba preporučiti u ovom nevremenu koje nije za nove gradnje. „Naši veći gradovi trebaju probati pridobiti naše banke da te iste banke vide kakvu praksu imaju njihove matice u drugim europskim gradovima i da oni u partnerstvu s gradovima koji su depozitari kod tih banaka, uz prihvatljive uvjete kreditiraju gradnju javnonajamnih i socijalnih gradova“ zaključio je Bežovan.

Ipak naši sugovornici vjeruju kako će se s vremenom pronaći pravo rješenje. „To je ono što će Hrvatska sasvim sigurno riješiti, jer takav problem se ne može prepustiti tržištu. Niti jedna država koja vodi računa o porastu natalitetu ne pripušta to slučaju“, zaključio je prof. Akrap.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>